eBizMags

S članom Nacionalnog vijeća za konkurentnost, Poslovnog savjeta za jugoistočnu Europu, bivšim predsjednikom Microsofta za Istočnu i Srednjoistočnu Europu, predsjednikom tvrtke za poslovno savjetovanje Sense Consulting i dekanom Veleučilišta Vern, gospodinom Goranom Radmanom, razgovarali smo u povodu početka mandata kao dekana Verna, ali i u povodu pogoršanja hrvatske konkurentnosti te iskoristivosti novih tehnologija u cilju premošćivanja kriznog perioda.

-

Da se najprije osvrnemo na, u medijima toliko praćeno, Izvješće o konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma, prema kojemu je Hrvatska u godinu dana s prošlogodišnjeg 61. mjesta pala na 72., od ukupno 133 zemlje uključene u istraživanje. Kako to komentirate kao član iz Nacionalnog vijeća za konkurentnost?

Osam sam godina kao član Nacionalnog vijeća za konkurentnost radio na tome da se Hrvatska fokusira na pozitivan, ekonomski angažman. Sa žaljenjem mogu reći da u tome nismo uspjeli. Uspjeli smo samo senzibilizirati javnost za razumijevanje konkurentnosti, pobuditi zanimanje za tu važnu temu tako da ljudi shvate o čemu se radi, da u svojem svakodnevnom angažmanu počnu koristiti konkurentnosti i za svoju perspektivu. Na nacionalnom planu se to nije dogodilo. Hrvatska je jedno vrijeme davala deklarativnu podršku našim preporukama, no iza toga nije stajalo puno ozbiljnog rada. Sve je bilo vidljivo na rezultatima koje objavljuje Svjetski gospodarski forum. Nažalost, to je stalan silazan trend hrvatske konkurentnosti.

Mi zaostajemo u reformama. Jednostavno se ne mijenjamo i ne adaptiramo dovoljno dinamično u odnosu na druge i zato pada naša konkurentnost. U situaciji globalnog tržišta, naše blagostanje ovisi o našoj sposobnosti da proizvodimo robu i usluge sve više dodane vrijednosti. Ukoliko to ne uspijemo, bit ćemo u globalnoj podjeli rada osuđeni živjeti od poslova koji nam neće omogućavati dovoljno visoke zarade i utjecat će na naše blagostanje. Da bi se to izmijenilo, potreban je angažman svih i treba raditi na puno različitih područja, kao što su: obrazovni sustav, poduzetništvo, jasne nacionalne strategije.

-

Govori li to kako se Hrvatska ne snalazi u cijeloj ovoj svjetskoj krizi te kako možete komentirati Vladinu ulogu u poticanju konkurentnosti?

Analize stalno pokazuju da je naša najbolnija točka efikasnost i sposobnost javne administracije na lokalnoj i nacionalnoj razini, visoka korupcija, koja je jedna vrsta društvenog karcinoma, velik fokus na redistribuciju bogatstva uz ignoriranje onih politika i onih mjera koje bi pomogle u stvaranju novoga bogatstva i onemogućavanje ili otežavanje poduzetničkih projekata u gospodarstvu. Vlada, nažalost, ne potiče poboljšanje hrvatske konkurentnosti u svijetu. Primjerice, u turizmu, koji je jedan od najvažnijih nacionalnih grana gospodarstva, već godinama ne uspijevamo ostvariti višu dodanu vrijednost. Kada ministar turizma objavljuje informaciju kako se uspjelo zadržati broj turista, a pritom se ne prati koliko su ti gosti potrošili novaca u našoj zemlji, takva izjava na neki način govori o krivom fokusu.

Naime, nije bitno koliko ljudi ulazi u našu zemlju i koliko ih prenoći, već koliko oni potroše. Ima još sličnih primjera i u drugim granama. Svjetsku konkurenciju definitivno ne možemo postići u proizvodima koje puno uspješnije mogu proizvoditi oni čija je cijena rada niža i čija je cijena energije niža. Pa tako rapidno gubimo svjetsko tržište od Kineza, Korejanaca, Indonežana, jer se natječemo u krivim kategorijama.

-

Može li Hrvatska iskoristiti krizu u svoju korist i kako?

Kriza se u Hrvatskoj lomi na specifičan način jer mi imamo svoja specifična nasljeđa, koja nismo uspješno riješili u prošlosti, pa se naslaguju jedan na drugoga, kao što su: neuspješno restrukturiranje, neuspješna privatizacija, neuspješna vlasnička transformacija, neuspješan prethodni socijalistički model, gubitak tržišta. Tu nema instant rješenja, nego ga treba tražiti u kreiranju i redefiniranju poželjne nove strateške pozicije Hrvatske. Pritom se ne možemo previše osloniti na neke prepoznate modele, ne možemo uzeti niti jednu zemlju kao model. Moramo u tome biti vrlo inovativni. U tome baš i ne uspijevamo, pa su nas neke zemlje, koje bi trebale u Europsku Uniju ući iza nas, već pretekle u toj utrci.

Tako, primjerice, Makedonija je ove godine po Svjetskoj banci jedna od 10 vodećih država koje se uspješno reformiraju. Nama je, definitivno, potrebna nova vizija, pravi moderni politički leadership te novi društveno-politički konzensus oko poželjnih i strateških ciljeva nacije.

-

Nedavno ste predstavili program Preskok za 5. O čemu se točno radi?

Na jednom business forumu, govoreći o hrvatskom gospodarstvu i njegovoj stragnaciji, prezentirao sam Preskok za 5, gdje kroz 5 točaka predlažem plan za pokretanje gospodarstva. Ističem nužnost smanjivanja udjela javne potrošnje u BDP-u, povećanje učinkovitosti javne uprave, izgrađivanje modernog obrazovnog sustava u kojem bi privatni sektor imao veću ulogu te okretanje prema izvozu. Po svim bi pokazateljima trebalo ulagati u strateška područja gospodarstva, a to bi bila: ICT, turizam, prehrambena industrija, poljoprivreda te energetika.

-

Kada gledate iz uloge poslovnog savjetnika, Å¡to Hrvatskoj nedostaje u pogledu boljeg razvoja gospodarstva?

Među najvećim preprekama za razvoj hrvatskog gospodarstva istaknuo bih nisku stopu zaposlenosti. Ukupan postotak radno sposobnog stanovništva je tek 36 posto, dok je u zemljama poput Slovenije i Bugarske taj udio preko 50 posto. Također, kao jedan od velikih problema vidim nezadovoljavajuću strukturu investicija, jer su sredstva bila usmjerena u grane gospodarstva, koje nisu uspjele povećati BDP. Tako je najveći dio investicija otišao u privatizaciju, dok izvozne grane gospodarstva nisu imale značajniji benefit, a u svemu tomu izvozno orijentirane kompanije imaju jako visok trošak rada.

-

Da se osvrnemo i na Veleučilište Vern, gdje ste u travnju izabrani za novoga dekana. Kako se pripremate za obavljanje funkcije dekana Verna, i koliko se ona razlikuje od Vaše visoko cijenjene uloge u poslovnom svijetu?

Vern je u ovih 10 godina postojanja napravio impresivan razvoj. Od potpuno nezamjetne školske institucije, fokusirane na poduzetničko obrazovanje, do danas najvećeg privatnog akademskog pogona u Hrvatskoj. Kao takvo, Veleučilište Vern predstavlja za mene i poslovni izazov, ali i svojevrsnu nadogradnju moje akademske karijere. U masi veleučilišta koja su se otvorila liberalizacijom tržišta visokoškolskog obrazovanja, danas svega nekoliko veleučilišta ima i kvalitetu. Vern ima prepoznatljiv brand, poželjnost, uspijeva pri upisima raditi i kvalitativnu selekciju, pa se, recimo, ni ove godine nije upisalo 23% aplikanata. Sve je to, zajedno s razvijenim i dobrim programskim sadržajima, postavilo Vern na visoko mjesto hrvatskog visokog obrazovnog sustava.

Zahvaljujući kvalitetnom vođenju i resursima, stabilnim financijskim i materijalnim uvjetima Vern je u stanju kontinuirano unapređivati kvalitetu, te je dočekao razdoblje krize i neizvjesnosti kao stabilna institucija. Mnogi poduzetnici koji su investirali u privatno visoko obrazovanje i pritom se zaduživali, sada su suočeni s problemima održanja tih svojih projekata. U takvoj je situaciji, Vern u prilici preuzimati druge privatne škole, kao što je nedavno integrirao Zagrebačku školu menadžmenta (ZŠM). ZŠM je postala dijelom grupe Vern, a komplementirala ga je u sadržajima vezanim uz stručno obrazovanje za turizam.

-

Imate li već u planu možda promjene koje biste eventualno uveli kao novi dekan i kakve?

Već neko vrijeme surađujem u Vernu kao predavač, a svoju sam viziju Verna predstavio Stručnom vijeću u postupku izbora za dekana. Ne zagovaram nikakve brze i drastične promjene, već više viziju kontinuiteta razvoja Veleučilišta u narednim godina. Vern je već pokazao svoju konkurentnost i jedna je od vodećih institucija u hrvatskom akademskom svijetu. Ja ću se, stoga, usmjeriti prije svega na daljnji nastavak ovog pozitivnog trenda. Moram napomenuti kako na Vern-u danas studira preko 2300 studenata, a zaposleno je preko 80 profesionalnih nastavnika, a sve to čini više od 50% ukupnog veleučilišnog pogona Hrvatske. Ove smo godine imali skoro 170 % povećanja upisa studenata na stručnim studijima, što je u vremenu krize zamjetan porast. Imamo ambiciju proširiti se i na srednješkolsko obrazovanje, te razmišljamo o otvaranju vlastite srednje škole općeg usmjerenja, ali s naglaskom na poduzetničko obrazovanje.

Razmišljamo i o otvaranju MBA programa, kako bismo omogućili kontinuitet cjelovitog obrazovanja unutar našeg sustava. Također, nemamo nikakvih teškoća s uvođenjem bolonjskog sustava. Vern je još prije 10 godina među prvim visokoškolskim institucijama primijenio bolonjski model, tako da ima dugogodišnje operativno iskustvo s europskim sustavom obrazovanja. S obzirom da nismo imali nasljeđa, njegova nam primjena nije predstavljala problem i možemo reći da smo zadovoljni modelom te da on daje rezultate. U Vernu je poseban naglasak stavljen na male obrazovne skupine, koje se sastoje od 20-25 studenata, a što je još bitnije imamo veliki broj stalno zaposlenih nastavnika po studentu u omjeru 8:1. To je iznad europskog prosjeka, ali još uvijek niže od američkih, no daleko više od bilo koje hrvatske javne ili privatne visokoškolske institucije. Primjerice, na Ekonomskom fakultetu ima preko 70 studenata na 1 nastavnika.

-

Smatrate li da naše visoko školstvo zadovoljava uvjete stručnosti kod obrazovanja mladoga kadra u trenutku kada oni izlaze na tržište rada?

Sve relevantne usporedbe su za Hrvatsku loše, ali isto tako je loš i dojam poslodavaca o kvaliteti i osposobljenosti ljudi koji dolaze nakon završenog visokoškolskog obrazovanja. Naš se obrazovni sustav poziva na dugu tradiciju, bogato iskustvo, ali sasvim izvjesno je da u smislu adekvatne prilagodbe visokoškolskog obrazovanja stvarnim potrebama i modernim trendovima u obrazovanju u Hrvatskoj zaostaje.

-

ÄŒlan ste Poslovnog savjeta za JIE (BACSEE). Koje su trenutno aktivnosti koje Savjet poduzima?

Poslovni savjet za Jugoistočnu Europu je savjetničko tijelo sastavljeno od 35 međunarodnih investitora i poslovnih aktera iz više od 20 zemalja, čija iskustva i aktivnosti pokrivaju veliki spektar sektora bitnih za razvoj. Savjet djeluje kao partner svim nacionalnim vladama, Regionalnom savjetu za suradnju te Europskoj u Jugoistočnoj Europi. Misija Savjeta jest da doprinosi političkoj i socijalnoj stabilnosti te gospodarskom razvoju i blagostanju, podržavajući europsku viziju razvitka regije.

-

Kao Predsjenik Savjetničke tvrtke Sense Consulting, vodili ste, između ostalog, projekt e-Government u Egiptu te savjetovali vijetnamsku vladu, što su mediji dosta popratili. Očigledno u Hrvatskoj postoje veliki stručnjaci. Mislite li da se njihovo znanje na nacionalnom nivou ne iskorištava dovoljno, a što bi moglo doprinijeti tomu da se naša zemlja lakše izvuče iz krize?

U Sense Consultingu sam Predsjednik i partner – na neki način strateški voditelj kompanije. Strateško smo pozicionirali SenseConsulting na osnovu uvida u domaće tržište, koje je bilo podijeljeno na dva tipa usluga – velike tvrtke su se oslonile gotovo isključivo na međunarodne konzultante, a male na nedovoljan broj stručnih domaćih konzultanata, često pojedince. U takvoj se podjeli javio problem, posebice u velikim tvrtkama koje su zapošljavale međunarodne konzultante. Oni bi radili za relativno visoke naknade, ali je obujam posla bio manji u odnosu na veća svjetska tržišta, te zbog toga nisu angažirali svoje prve stručnjake, nego bi uvijek slali operativce, manje iskusne, te je dolazilo do frustracija između korisnika i njih – korisnici nezadovoljni stvarnim utjecajem konzultanata na njihov posao, a konzultanti nezadovoljni veličinom tržišta i količinom novaca koje ovdje mogu zaraditi.

S druge su se strane pojavili domaći konzultanti koji su imali razumijevanje konteksta, naših specifičnosti, ali nisu imali resurse. Stoga je došlo do toga da se stvorio tržišni prostor za konzultantske tvrtke kao što su SenseConsulting, koji imaju resurse, znanja i iskustva, dok su cjenovno konkurentni velikim međunarodnim konzultantskim kućama i istovremeno uspješni u tome jer daju sebe u projekt i ostaju odgovorni do kraja, do implementacije te će zajedno s korisnikom proći sve što treba da bi korisnik polučio uspjeh. Konkretno, u SenseConsultingu ima dosta stručnjaka konzultanata koji su karijeru izgradili u velikim međunarodnim konzultantskim kućama i odlučili se vratiti u Hrvatsku. Sama činjenica da domaće konzultantske kuće dobro posluju pokazuje da i velike tvrtke sve više traže i cijene njihove usluge, dakle ne više i ne nužno usluge stranih kuća.

-

Kako gledate na nove tehnologije? Mogu li informacijsko-komunikacijske tehnologije pomoći Hrvatskoj da poboljša svoju javnu administraciju? Što zapravo Hrvatskoj nedostaje da dostigne nivo zemalja članica Europske Unije u vezi s razvojem informatizacije, odnosno stvaranja e-Administracije?

Svaka tehnološka promjena na bolje, tako i uvođenje ICT, prilika je za stvaranje novih vrijednosti. Njihovom primjenom nacije uspijevaju povećati društvenu i poslovnu efikasnost, povećati produktivnost i akumulirati novo bogatstvo. No, nikad tehnologija sama po sebi nije značila napredak, nego prije svega njezina pravilna upotreba i sve ono što se tehnologijom može učiniti u poslovanju. Dakle, sama činjenica uvođenja novih tehnologija nije toliko bitna koliko je važno kako se nove tehnologije koriste. U tom smislu je jasno da Hrvatska mora imati odgovarajuću kritičku masu, moderne tehnologije i stručne ljude da napravi zaokret.

Nažalost, Hrvatska tu kritičnu masu nikad nije uspjela stvoriti, odnosno stvorila ju je samo u nekim elementima kao što je informacijsko-komunikacijska infrastruktura. Kad je riječ, dakle, o fizičkim pokazateljima dostupnosti tehnologije, kao što su kvaliteta komunikacijskih i računalnih mreža, ili broj računala po glavi stanovnika, broj Internet priključaka, uvjeti su zadovoljavajući. No, kada je riječ o upotrebi tih tehnologija, onog što, dakle, koristimo, tu bitno zaostajemo, kako u javnom sektoru tako i u poslovnom sektoru, dok je zanimljivo kako puno manje zaostajemo u osobnom, kućnom korištenju.

-

Način na koji se ta tehnologija koristi u poslovanju je trivijalna – to je ponekad na razini kaktusa ili cvijeća u uredu. Brojna su računala koja služe za ukras, nažalost. To može sugerirati na uzroke kao što su neobrazovanost, neodgovarajuće vještine, neodgovarajući sadržaji koji ne privlače dovoljno korisnika. Iako je to podijeljeno i generacijski, ja govorim o zreloj generaciji ljudi koji bi danas trebali znati na ispravan način upotrijebiti nove tehnologije, a u korist tvrtke u kojoj su zaposleni, no njihova su znanja nedostatna da bi ih upotrijebili za unapređenje vlastitog poslovnog procesa, za stvaranje dodane vrijednosti, ali i za unapređenje vlastite karijere. Dakle, u tom aspektu Hrvatska ozbiljno zaostaje. To je jednostavna i čista slika, jer pokazuje da ni obrazovni sustav nije fokusiran na vještine, da vještine nisu viđene kao važan element u radnom okruženju, da poslodavci ne posvećuju dovoljno pažnje na unapređenje vještina kod svojih zaposlenika, a to vodi ka tome da ljudi nisu motivirani ka samostalnom učenju tih vještina.

Ono što Hrvatskoj nedostaje jest moderno političko vodstvo, jer je očigledno da kada takvo vodstvo postoji, svi ostali elementi dolaze na svoje mjesto, uključujući i ljude s vještinama i motivacijom.