Sama realizacija projekta sastoji se od niza faza – u pravilu je to 5-6 faza – što ovisi o metodologiji, no u pravilu se ona odnosi na pripremu projekta u kojoj se osiguravaju potrebni resursi i definicije, zatim slijedi faza koncepta rješenja u kojoj bi sve ono što se misli implementirati trebalo staviti na papir. Nakon toga u fazi realizacije podiže se rješenje na odgovarajućem SW. U toj fazi rješenje bi trebalo biti podignuto do razine da je spremno za korištenje od strane korisnika. U fazi pripreme za produkcije dovršila bi se dokumentacija, educirao bi se korisnik kako bi se moglo započeti s produkcijom i korištenjem SW rješenja. Zadnja faza je post produkcijska podrška, u kojoj bi se trebali otkloniti eventualne greške, te pomoći korisnicima kako bi im korištenje rješenja postala rutina.
Sve to je idealno zamišljeno – no što ako u fazi pripreme nisu osigurani svi preduvjeti, resursi i definicije – da li stati ili krenuti dalje – ako krenemo dalje, pitanje je kako – koji voditelj želi i može preuzeti takav rizik. Situacija postaje još složenija ako krene dalje, te ako nema preduvjeta da koncept rješenja sadrži željenu razinu detaljnosti, i tada je pitanje – što onda? Da li i pored toga krenuti dalje – ući u fazu realizacije? Faktor improvizacije, rizika, vještine, znanja i spretnosti voditelja, pa i konzultanata postaje vrlo važan i više nego presudan. Ako se svemu tome doda i faktor ‘vrijeme’, jer poslovi imaju i svoje rokove dovršenja, vođenje projekta počinje ličiti na ‘vrući krumpir’.
Scenariji kraja takve priče mogu biti različiti s različitim ishodom – kao npr.uspješno dovršenje projekta, dogovorno zatvaranje projekta, prekid projekta ili sudski spor. Sudski spor je vrlo rijedak kao opcija, prekid projekta je dosta konzumirana opcija, naročito kad to odgovara kupcu, nagodba je također vrlo prisutna alternativa i to kad implementator želi umanjiti štetu, a kupac i od takve opcije ima koristi. Opcija uspješnog završetka projekta u navedenim okolnostima je prava rijetkost i predstavlja slučaj za analizu, no pitanje je da li sam implementator i sam korisnik imaju mehanizme za odgovarajuću evaluaciju takve opcije.
Kao što se može vidjeti iz svega rečenog ulazak u projekt danas traži veliki oprez i to svih zainteresiranih strana – kupaca, odnosno budućih korisnika, sponzora i samih implementatora, te sve veću opremljenost i snagu samih implementatora koja se sve češće može sagledavati u raspolaganju stručnjacima ne samo IT profila, već i stručnjacima iz drugih područja kao što su: posebna poslovna područja, prava, ekologije, psihologije i sl.
-
Zbog svega toga sve je više važno i tko će voditi projekte – koji profil ljudi jer voditelji projekata sve više trebaju raspolagati interdisciplinarnim znanjima i vještinama – tako se vrlo često govori da moraju u različitim situacijama biti administratori projekta, poslovni konzultanti, pravnici, psiholozi i IT eksperti.
0 Komentari za ovaj tekst
2 Trackbacks za ovaj tekst
December 23rd, 2008 at 20:04
[...] onima koji se planiranjem ili nisu bavili ili mu nisu često pribjegavali. Profesionalci, pogotovo project manageri imaju detaljno razrađene projekte kroz projektne metodologije, sa svojim wbs-ovima, resursima, [...]
December 22nd, 2009 at 07:44
[...] li i zašto bi im trebala lekcija o upravljanju projektima, imamo odlične vijesti. Koristeći se osnovnim principima Project Managementa u vašem sljedećem e-commerce pothvatu, ne samo da ćete uštedjeti vrijeme – uštedjet ćete i [...]
Vas Komentar