
U zadnja dva nastavka (prvi i drugi) pregleda poslovnog rješenja Microsoft Dynamics NAV vidjeli smo razliku između računovodstvenog softvera i ERP rješenja, koja je prije svega očita iz same svrhe ovih rješenja: računovodstveni softver prvenstveno je orijentiran na praćenje prošlih poslovnih događaja, dok su ERP rješenja usredotočena na planiranje budućih te poboljšanje poslovanja.
Jedna od funkcionalnosti kojima ERP rješenja postižu planiranje budućih poslovnih događaja odnosno omogućuju poboljšanje poslovanja je planiranje popunjavanja zalihe. Tvrtke koje se bave prodajom robe i proizvodnjom znaju koliko poslovnih problema nastaje upravo u području upravljanja zalihom. Nakrcano skladište može usporiti ili čak blokirati kompletnu operativu tvrtke, zaliha „zarobljuje“ kapital i negativno utječe na novčani tijek, staroj robi može isteći rok trajanja pa ju je potrebno otpisati, nedostatak informacija o zalihama utječe na pogreške u planiranju i izvršavanju prodajnih aktivnosti, nepravovremenost zalihe može uzrokovati zastoje u prodaji i proizvodnji, ili čak i šire.
Planiranje zaliha – artikli
Ovo su samo neki od problema koja rješavaju ERP sustavi poput NAV-a kroz funkcionalnost planiranja zaliha. U NAV-u, planiranje zaliha moguće je na dvije osnovne razine: artikli te jedinice skladištenja.
Za početak osvrnut ćemo se na artikle.
Središnje mjesto planiranja zalihe je kartica artikla na kojoj možemo konfigurirati osnovne parametre popunjavanja zalihe, poput načela naručivanja, ciklusa naručivanja, količine sigurnosne zalihe, razine za ponovno naručivanje, najveće dopuštene zalihe ili najmanje i najveće količine za naručivanje. Ovim parametrima možemo definirati različite scenarije:
- određeni artikl se naručuje periodično, s određenom minimalnom i maksimalnom količinom, kako bi se optimizirali troškovi transporta
- određeni artikli ne smiju prijeći preveliku količinu zalihe
- određeni artikli naručuju se samo kada za njih postoji potreba
Naravno, ovo su samo neki od brojnih primjera scenarija koje je moguće pokriti kroz NAV.
Osim načina na koji sustav utvrđuje kako popuniti zalihu, sustav prati i tzv. vrijeme protoka, vrijeme koje je potrebno da naručeni artikl postane raspoloživ. U tome slučaju, sustav će prilikom naručivanja artikla voditi računa o tome da artikl bude naručen pravovremeno, po tzv. just-in-time principu.
Prilikom izračuna raspoloživosti određenog artikla, sustav uzima u obzir postojeću zalihu, postojeću potražnju za artiklom koja dolazi iz prodajnih naloga, naloga za prijenos (tzv. međuskladišnice), radnih (proizvodnih) naloga i predviđnja prodaje, te postojeće popunjavanje zalihe koje dolazi iz nabavnih naloga, naloga za prijenos i radnih naloga.
Drugi dio članka pročitajte OVDJE
0 Komentari za ovaj tekst
1 Trackbacks za ovaj tekst
October 21st, 2010 at 10:48
[...] nastavku članka o Mivrosoftovom Dynamics NAV sustavu (prvi dio) govorimo detaljnije o upravljanju [...]
Vas Komentar