eBizMags

Bez obzira na etabliranost pojedinih kompanija te bez obzira na njihove pozicije globalnih tržišnih lidera ili lokalnih niche player-a, u današnje vrijeme konstantnih i brzih promjena tržišnih čimbenika i okoline, glavni izazovi s kojima se većina poslovnih organizacija susreće je nezaobilazna potreba za efikasnim procesom donošenja brzih i kvalitetnih poslovnih odluka. Više nego ikad srednji i izvršni sloj managera izložen je sve većoj količini informacija čijim se procesuiranjem i izdvajanjem bitnog od nebitnog očekuje formiranje solidnih argumenata, polaznih činjenica i pretpostavki na kojima treba donositi ispravne poslovne odluke. U tom procesu upravo zbog sve većeg intenziteta poslovnih aktivnosti te sve šireg područja odgovornosti, postoje zamke u koje nemali broj puta upadaju i vrlo iskusni manageri a koje se manifestiraju kroz loše / krive / štetne poslovne odluke. Karakteristika takvih poslovnih odluka je nelogičnost, pretpostavke na iskrivljenim činjenicama i često puta protkanost prosudbi i odluka emocionalnim i subjektivnim poveznicama koje su gotovo sveprisutne u sustavima gdje postoji ljudska interakcija. Rezultat takvih poslovnih odluka kratkoročno je direktna ili indirektna poslovna šteta po organizaciju, dugoročno u slučaju ponavljanja takvih poslovnih odluka umanjena kompetitivna snaga / distinkikcija firme s obzirom na konkurenciju i poslovno okruženje te naposlijetku direktan negativan utjecaj na razvoj / napredovanje u karijeri pojedinca / tima u čijoj domeni odgovornosti leže loše poslovne odluke.

-

Zbog čega se javljaju problemi?

Nedostatak vremena i relevantnih informacija – U današnjem poslovnom okruženju svjedoci smo tendencije uspješnih firmi da budu što efikasnije. Efikasnije organizacije ako ih kompariramo sa manje efikasnim organizacijama, sa istim raspoloživim resursima u istom vremenskom roku u stanju su proizvesti bolji i veći output ili rezultat. To nužno za sobom povlači dodatno opterećenje raspoloživih resursa. Ako se složimo sa činjenicom da su ljudi jedan od ključnih resursa i ti koji zapravo donose poslovne odluke onda je lako zaključiti da se pred menadžere stavlja teret procesuiranja sve veće količine informacija iz kojih je važno izdvojiti bitno te sve kraće raspoloživo vrijeme unutar kojeg odluka mora biti donešena.

Poslovna odluka nije ništa drugo nego evaluacija i izbor jedne od analiziranih alternativa po principu određenih kriterija. U današnje vrijeme jedan od najčešćih uzroka loših poslovnih odluka nedostatak je relevantnih informacija potrebnih za definiranje bitnih kriterija evaluacije alternativa, kao i relativno kratko vrijeme koje nije dostatno za kvalitetnu usporedbu razmatranih scenarija.

-

Racionalni naspram iracionalnog sustava razmišljanja

- zamke heurističkog pristupa -

Čovjek kroz svoj životni vijek neprestano donosi odluke – počevši od onih najbanalinijih što će ujutro obući ili uzeti sa sobom, do onih koji određuju njegov životni stil, izbor poslodavca, izbor životnog partnera i sl. U procesu donošenja odluke pojedincu su svojstvena dva načina razmišljanja racionalni i iracionalni odnosno iskustveni.

Iracionalni sustav razmišljanja odlikuje trenutno zaključivanje, intuicija i subjektivna procjena bazirana na nekim proživljenim iskustvenim događajima. Da bi olakšali i ubrzali proces donošenja odluke ljudi su često skloni heurističkom pojednostavljivanju stvari (Heuristički pristup – predstavlja korištenje iskustva, intuicije i vlastite procjene prilikom rješavanja nekog problema ili prilikom donošenja određenih odluka), odnosno zaključivanju prema „Prst/Palac pravilu“. U ovom načinu razmišljanja izražena je i komponenta subjektivnosti i emotivne obojenosti gdje su pojedinci uslijed određenih osjećaja, skloni vlastitoj interpretaciji pojedinih događaja te iskrivljavanju činjenica i realnog. Ovakav način razmišljanja u poslovnom kontekstu u pravilu dovodi do loših i nekvalitetnih poslovnih odluka i valja ga zaobići pod svaku cijenu.

Racionalno razmišljanje označava misaoni proces u kojem pojedinac na temelju logičkog prosuđivanja donosi određene pretpostavke i zaključke. Uglavnom se radi o strukturiranom procesu evaluacije raspoloživih alternativa prema unaprijed zadanim kriterijima. Bitna komponenta ovakvog pristupa je kritički osvrt temeljen na objektivnom prosuđivanju. Ovakav pristup može uključivati razne numeričke i kalkulacijske metode ( korištenje lineranih modela i raznih statističkih tehnika ) vrednovanja testnih odluka prema zadanom setu kriterija. Sve emocije i subjektivnosti su maksimalno moguće izolirane.