
Čovjek kroz svoj životni vijek neprestano donosi odluke – počevši od onih najbanalinijih što će ujutro odijenuti ili ponijeti sa sobom, do onih koje određuju njegov životni stil, izbor poslodavca, izbor životnog partnera itd. U procesu donošenja odluka pojedincu su svojstveni različiti načini razmišljanja, a u dolasku do cilja naići će na mnoge prepreke.
-
Kako zaobići prepreke?
• Eliminacijom vremenskih pritisaka u svim situacijama gdje je to moguće.
• Prikupljanjem i filtriranjem svih relevantnih informacija vezanih uz područje poslovne odluke – u svakoj prilici kada je to moguće konzultirajte ljude koji su eksperti i imaju znanje i iskustva vezano uz razmatranu problematiku. Ohrabrite otvoreni feedback, motivirajte ih i nagradite za svaku manjkavost koju uoče u vašim pretpostavkama, zaključcima, konceptualnom modelu.
• Eliminacijom subjektivnosti – jedan od najčešćih uzroka prisutnosti emocija i subjektivnosti prilikom donošenja poslovnih odluka je vlastiti interes odnosno evaluacija mogućih konzekvenci poslovne odluke na vlastitu poziciju i vlastiti napredak. Koliko god ova stvar može biti motivirajući faktor da pojedinac da najbolje od sebe, u nemalom broju slučajeva uslijed nemogućnosti izoliranja emocija i subjektivne sastavnice, poslovne odluke donošene utjecane ovom komponentom pokazale su se kao manjkave.
• Racionalnim razmišljanjem, jasnom definicijom procesa donošenja poslovnih odluka i inzistiranjem na konzistentom izvršavanju pojedinih faza.
Proces donošenja poslovnih odluka baziran na racionalnom načinu razmišljanja, najbolje je rasčlaniti u zasebne etape, gdje definiciji i popunjavanju određenih inputa treba pridodati potrebnu predanost i pažnju.
-
Za ilustraciju čitateljima možda najbolju rasčlambu i opis procesa donošenja poslovnih odluka daje Max H. Bazerman ( profesor na Harward Bussines School i autor mnogih djela koja pokrivaju ovu tematiku ) , koji kaže da se svaki ovakav proces generički može razložiti u 6 faza:
-
Generičkih 6 faza
1. Definicija probema – učestala pogreška koja vodi u krivom smjeru čitav slijed daljnih etapa je činjenica da se u ovoj fazi često mješaju simptomi problema sa stvarnom definicijom problema
2. Definicija relevantnih kriterija po kojima će se evaluirati alternative
3. Pridodavanje različitih težina (težinskih faktora) pojedinim kriterijima – nisu svi kriteriji jednako vrijedni i treba im pridodati različite težine
4. Izbor alternativa/rješenja za definirani problem
5. Ocjenjivanje svake alternative po svim relevantnim kriterijima uzimajući u obzir težinske faktore
6. Izračun/ izbor optimalne odluke/rješenja s obzriom na maximalnu vrijednost ponderiranog zbroja vrijednosti evaluacijskih faktora/kriterija
Vas Komentar