eBizMags

Ne samo da agilna konkurencija predstavlja prijetnju, nego i sama mogućnost da nova tvrtka uđe u industrijsku granu također utječe na nadmetanje. U teoriji, svaka tvrtka bi trebala biti sposobna ući i izaći iz bilo koje industrije, no u stvarnosti industrije imaju karakteristike koje odbijaju novopridošlice i štite visoke profite tvrtki starosjedioca. Te karakteristike su ulazne barijere.

-

Ulazne barijere

Te barijere nisu samo uobičajena podešavanja koja tržišta tipično kreiraju. Reicmo, kada se profit povećava, očekujemo od novih tvrtki da uđu na tržište, što će s vremenom smanjiti profit u toj industrijskoj grani. Kada se profit smanjuje, očekuju se izlasci da bi se ponovno stvorila ravnoteža. Dodatno, tvrtke ne žele ući na nestabilno tržište, posebice ako su ulazni troškovi visoki. To su sve normalne „barijere“ za nove tvrtke. No, ukoliko tvrtke individualno (kolektivno bi bilo nelegalno) drže cijene dampinški niske u cilju da odvrate konkurenciju, to je primjer ulazne barijere.

Ulazne barijere su jedinstvena karakteristika koja određuje pojedinu industriju. Barijere smanjuju broj novih tvrtki, i zadržavaju nivo profita. Sa strateške perspektive, barijere mogu biti napravljene ili iskorištene u cilju da poboljšaju kompetitivnu prednost pojedine tvrtke.
Barijere nastaju iz nekoliko izvora:

• Vlada stvara barijere – Iako je glavna uloga vlade na tržištu da održi kompetitivnost putem anti trustovskih akcija, vlada ujedno djeluje i restriktivno prema suparništvu putem propisa i omogućavanja monopola. Neke industrije su po prirodi monopolisti, poput proizvođača struje. To donosi prednost u efikasnosti, pa vlada dopušta takav monopol. No, ujedno regulira tu industriju.
  Industrija u kojoj se mogu vidjeti primjeri vladinog regulatorskog utjecaja na konkurenciju su američki bankari u 1970-tim godinama. Do tih godina vlada je limitirala tržišta na koje banke mogu ući, pa je većina banaka bila lokalno orijentirana. Banke su se natjecale strategijama jeftinih marketinških akcija, poput poklanjanja tostera novim korisnicima. Kada su banke deregulirane, dopušteno im je da prijeđu granice država (američkih) i prošire svoja tržišta. To je uvelike intenziviralo suparništvo među bankama.
• Patenti i vlasnička prava – služe prvenstveno tome da spriječe ulazak novih konkurenata na tržište. Ideje i znanje koji donose kompetitivnu prednost se tretiraju kao privatno vlasništvo koje je uskraćeno ostalim tvrtkama putem patenata. Primjerice, Edwin Land izumio je Polaroid kamere 1947., i kreirao monopol na tržištu instant fotografija. Kodak je pokušao 1975. ući na to tržište, no Polaroid ih je tužio i dobio sud, što je izbacilo Kodak iz konkurencije.
• Specifičnosti imovine sprječavaju ulazak na tržište – specifičnost imovine je mjera do koje pojedina tvrtka može koristiti vlastitu imovinu za proizvodnju različitih proizvoda. Visoko specijalizirane tehnologije, tvornice i oprema koja se ne može kupiti, ali niti prodati ukoliko posao propadne efikasno sprječavaju nove tvrtke od ulaska na tržište.

• Organizacijska interna ekonomija razmjera – najefikasnija proizvodnja se naziva Minimum Efficient Scale (MES). To se postiže kada je cijena proizvodnje pojedinod proizvoda minimalna. Ako se zna MES za tvrtke u industriji, tada se može odrediti količina tržišnog udjela potrebna za jeftin ulazak, ili konkuriranje cijenama. Primjerice, u komunikaciji na velikim udaljenostima otprilike 10% tržišta je neophodno za postizanje MES-a. Ukoliko je tržišni udio tvrtke manje, tvrtka neće biti konkurentna.