Autorica je 2008. godine provela empirijsko istraživanje na hrvatskim poduzećima o razvoju reorganizacijskih projekata i upotrebi sustava ranog upozorenja. Osnovni cilj istraživanja bio je odrediti uzroke poslovnih kriza i identificirati ključne faktore uspjeha u njihovom rješavanju. Drugi cilj bio je istražiti primjenu sustava ranog upozorenja u hrvatskim tvrtkama. U empirijskom istraživanju sudjelovalo je 35 poduzeća, odnosno 12%, iz statističkog uzorka od 300 najvećih poduzeća u Republici Hrvatskoj po kriteriju ostvarenih prihoda u 2006. godini.
U uzorku, 62% ispitnih poduzeća u posljednje je tri godine provelo projekt povećanja učinkovitosti ili se u njemu u trenutku ispitivanja još uvijek nalazilo. Poslovnu krizu tih poduzeća dominantno su uzrokovali interni činitelji i to u 56% slučajeva. Prema istraživanju je najznačajniji interni uzrok poslovne krize neprilagođena poslovna struktura, te nenaplaćena potraživanja. Iako bi se nenaplaćena potraživanja mogla svrstati i u eksterne uzroke, ipak je na managementu poduzeća odgovornost prema opreznom odabiru kupaca i upravljanju potraživanjima. Važni interni uzroci poslovne krize su također pogrešne procjene razvoja poslovanja, slabosti u asortimanu, smanjenje marži, te pogrešno financiranje. Kao značajni eksterni uzroci poslovanja označeni su prejaka konkurencija, nepovoljne političke odluke, te nemogućnost praćenja novih tehnologija.
Rezultati istraživanja pokazuju da 92% poduzeća ima implementirani sustav ranog upozorenja poslovne krize što potvrđuje postojanje sustava u hrvatskoj praksi. U 54% slučajeva odjel kontrolinga je odgovoran za izračun i prezentaciju pokazatelja, a to se podudara i s teorijskim preporukama. Sva poduzeća koja su implementirala sustav ranog upozorenja smatraju da im isti djelomično ili u potpunosti pomaže u sprečavanju poslovne krize, te niti jedno poduzeće nije odgovorilo da mu sustav ne pomaže. Zaključno se može reći da je većina poduzeća implementirala sustav ranog upozorenja poslovne krize koji im djelomično ili u potpunosti pomaže u sprečavanju krize. Poduzeća koja ga nisu implementirala ne poznaju sustav odnosno nisu dovoljno informirana o koristima sustava ranog upozorenja.
U hrvatskoj praksi su najviše implementirani pokazatelji poslovanja iz financijskih izvještaja koji se koriste kao indikatori ranog upozorenja na poslovnu krizu. Sami financijski indikatori nisu dovoljni budući odražavaju samo povijesno stanje, no ako se kombiniraju s određenim operativnim aktivnostima mogu biti uspješni. Na drugom mjestu implementacije nalaze se mjesečni sastanci s određenim odjelima u poduzeću. Operativno i strateško planiranje su djelomično implementirani u poduzećima. Pokazatelji Balanced scorecard-a, upravljanje rizicima i analiza potencijala, unatoč ocijenjenoj važnosti, uglavnom nisu implementirani u hrvatskim poduzećima.
-
Najvažniji zaključci istraživanja
- Većina poduzeća u Hrvatskoj reagira tek na simptome krize likvidnosti, dok jedna trećina prepoznaje i reagira na stratešku krizu,
- Najvažniji uzroci poslovne krize su internog karaktera, i to prvenstveno neprilagođena troškovna struktura, nenaplaćena potraživanja, pogrešne procjene razvoja poslovanja, slabosti u asortimanu, smanjenje marži i pogrešno financiranje
- U hrvatskoj praksi postoje sustavi ranog upozorenja poslovne krize u 92% poduzeća, prvenstveno u odjelu kontrolinga, koji u 92% slučajeva djelomično ili u potpunosti pomažu ranom otkrivanju poslovne krize
- Postoje operativni i strateški sustavi ranog otkrivanja krize. Pokazatelji poslovanja iz financijskih izvještaja ocijenjeni su kao najznačajniji operativni sustavi, a strateško planiranje i kontrola odstupanja kao strateški.
- Brzina reagiranja na prve znakove krize ocijenjena je kao najvažniji faktor uspjeha restrukturiranja u Hrvatskoj, ali postoji razlika između ocjene važnosti pojedinih faktora i njihove implementacije
-
Slika 1: Razlozi reagiranja na krizu
Izvor: Obrađeni rezultati empirijskog istraživanja, Roland Berger Strategy Consultants “Push the bottom line 2006″ istraživanje u CEE regiji
-
Prema slici 1, koja prikazuje razloge reagiranja na poslovnu krizu, 33% Hrvatskih poduzeća reagiraju odmah nakon uočavanja strateških problema, dok 41% poduzeća reagiraju tek nakon što se strateška kriza pretvorila u krizu uspjeha. U usporedbi sa zemljama CEE regije, hrvatska poduzeća zanemaruju krizu uspjeha, 26% ispitanih poduzeća reagira tek na krizu likvidnosti. Rezultati empirijskog istraživanja upućuju na osviještenost hrvatskih managera oko važnosti sustava ranog upozorenja poslovne krize. Veliki broj poduzeća ima implementiran sustav, ali se to uglavnom svodi na jednu operativnu mjeru, dok su strateški sustavi manje zastupljeni. Istraživanje pokazuje da je implementacija takvih sustava opravdana budući pomaže u prepoznavanju rizičnih događaja.
Budući strateški sustavi ranog upozorenja daju najbolje rezultate u sprečavanju poslovnih kriza, a u hrvatskoj praksi nisu dovoljno zastupljeni, smatra se da je potrebna dodatna edukacija managera u vezi koristi sustava, implementacije i njihovog funkcioniranja.
Vas Komentar