Jedan od najvažnijih sastojaka Weba 2.0 je svakako promjena kontrole informacija, procesa i aplikacija koja je dana korisnicima koji stvaraju većinu sadržaja, te pokreću financijski mehanizam Weba, posebice oglašavanje. Ipak treba napomenuti da su socijalni aspekti, odnosno mrežni efekti, itekako važni jer postaju jedan od glavnih zapreka prihvaćanju Web 2.0 koncepta kod tehničke zajednice. Tehnička zajednica naime često zanemaruje socijalne efekte jer oni ne proizlaze iz tehničke komponente, već iz njezinih korisnika, te se tako ne mogu jednostavno kvantificirati. Stoga niti Web 2.0 nije tehnologija, već koncept koji počiva na nizu tehnologija poput Ajax-a ili RSS-a.
Mrežne je efekte najjednostavnije definirati tako da vrijednost neke usluge ili aplikacije raste što ima veći broj korisnika. Primjeri su e-mail, chat, pa i sam Web. U ovakvoj definiciji ipak ostaju skriveni osnovni efekti koji čine temelj vrijednosti neke aplikacije ili usluge. Matematičke formulacije po tom pitanju otkrivaju postojanje geometrijske progresije u mrežnim efektima. Jedna od prvih takvih formulacija je ona Roberta Metcafe-a, izražena u Mecalfovom zakonu, koja je kasnije modificirana da bi se postigla veća točnost. Najzapaženiji među takvim novijim modifikacijama su David Reed, te Olyzko i Tilly.
Bez obzira na zakon koji koristimo da bi opisali mrežni efekti zaključak ostaje isti – sve Web aplikacije ili usluge koje dnevno koristi mnogo ljudi, a koji dopuštaju samo pasivno korištenje bez da korisnici dobivaju ikakvu drugu vrijednost osim samo usluge ili aplikacije (primjerice web stranice koje se mogu samo progledavati) gube vrlo veliki dio vrijednosti koju bi mogli postići da pravilno koriste mrežne efekte, dopuštajući primjerice komunikaciju korisnika ili da korisnici mijenjaju samu aplikaciju ili uslugu. Primjer takve usluge je Digg ili YouTube koji ne samo da privlače ogromnu količinu posjetitelja svakog dana, nego već i koriste posjetitelje kao (jedini) izvor sadržaja.
Govoreći formalnijim rječnikom, mrežni efekti su zapravo zatvorene petlje koje stvaraju sve veću povratnu vezu što je veći broj korisnika. Povratna veza rezultira u sve više sadržaja ili mogućnosti za njihove korisnike. Web 2.0 upravo i dozvoljava takve povratne veze time što omogućuje korisnicima da budu i urednici, odnosno da iznose sami svoj sadržaj na Web. Takve ideje počele su pratiti i poslovne aktivnosti koje nastoje svoje korisnike okupiti u poslovne zajednice koje dijele neki interes i koje stvaraju sve veću vrijednost što imaju više članova. Pitanje je kako će ovaj fenomen utjecati na daljnji razvoj Weba i poslovanja, no činjenica je da će svatko tko ga zanemaruje imati nesagledive posljedice po svoje poslovanje.
Vas Komentar