Menadžeri i poslovni ljudi na visokim pozicijama koji završe poslovne škole završetkom istih često ostaju neispunjeni i prazni, navikli su na rast i umnažanje znanja, intelektualno su radoznali, a i horizont im je postao sveobuhvatniji. No povratkom u svoje kompanije možda ne nalaze istu dinamiku, osjećaju se „usamljeni“ i nemaju s kime podijeliti svoje dvojbe u svezi donošenja efikasnih i efektivnih poslovnih odluka.
Kompetencije koje menadžer stječe stvaraju se pored formalnog obrazovanja i osposobljavanja jednako tako i u zoni neformalnog učenja.U modernom menadžementu se danas traži iskorak od zajedničkih radionica i kolektivnog promišljanja jer ako imamo konsenzus u gospodarskom poslovanju onda tu nema originalnosti, inovacija – razvija se prosječnost. Biti danas konkurentan na tržištu, znači prije svega biti različit od drugih, a to što te čini različitim su upravo ljudski potencijali i ulaganja u njihova formalna I neformalna znanja. Danas unutar modernih kompanija postoje „Učitelji“ - “Coach-evi” koji su proširili svoju ulogu s instruiranja na omogućavanje učenja i inovatorstvo te se sve više uključuju u dodatne zadatke kao što su razvoj ljudskih potencijala, profesionalno usmjeravanje i prijenos neformalnog znanja i procjenu kompetencija.
Razvoj, edukacija i učinkovitost su blisko povezani, a promjena je sastavni dio sintagme - postavlja se pitanje kako pomoći ljudima u visokim sferama poslovanja u stvaranja novuma, kreativnosti i procesu uključenosti u poslovni svijet. Postojeći načini usavršavanja menadžementa stavljaju tezište na činjenično znanje i pasivno učenje, a ono kao takvo nedovoljno omogućuje stjecanje visokorazvijenih tehničkih, tehnoloških i društvenih znanja, stručnosti i sposobnosti koje danas traži konkurentno okruženje. Formalne metode su okosnica za daljnji razvoj i usavršavanje, ali su nedostatni u stvaranju „izvrsnih“ menadžera i vodstva u organizacijama. Danas su nam prije svega potrebne vještine za novu eru ekonomije koji potiče odgovornost, poduzetnost, rješavanje izazova, učenje iz uspjeha i pogrešaka, korištenje činjenica, maštovitost i uvažavanje etičnosti u održivom razvoju.
Razvoj vrhunskih menadžera koji je prepušten stihiji i samorazvoju pojedinaca nije sustav koji može osigurati budućnost poduzećima. Tamo gdje nema korporativne odgovornosti, etike i nebrige za izvrsne i gdje nisu postavljeni standardi izvrsnosti ne dešava se ništa i nema puta u budućnost. Današnji poslovni svijet odbacuje one koji kažu „usporite dok ja skupim iskustvo”- ta paradigma više ne postoji. Današnji svijet propulsivno jednu paradigmu istiskuje s novom i tu se dešava promjena, razvoj i diferencijacija. Poduzeća danas trebaju bolje i brže načine da se postignu rezultati izvrsnih menadžera. Nadasve, iskustvo i vrijeme usamljenosti su, prespori i neučinkoviti učitelji danas. Mi danas moramo ubrzano učiti i biti sigurni, odlučni u donošenju brzih poslovnih odluka koje idu u pravom smjeru.
-

Trebamo i moramo razvijati sposobne ljude – koji mogu brže i bolje učiti nego konkurencija, a samim tim svojim poduzećima osiguravaju budućnost. Oni su:
- Sposobni: posjeduju vještine za ispunjavanje zahtjeva u tekućem i budućem poslovanju
- Usklađeni: individualno su usklađeni sa svrhom i zajedničkim vrijednostima kompanije i na taj način ih se motivira da rade konstruktivno i koezistentno
- Samostalni: preuzimaju osobnu odgovornost, vodstvo i inicijativu
- Prilagodljivi: postaju sposobni i motivirani za kontinuirano učenje i prilagodbu svoje uloge u potrebnim organizacijskim promjenama

0 Komentari za ovaj tekst
1 Trackbacks za ovaj tekst
December 30th, 2008 at 2:31 pm
[...] da im povrati samopouzdanje i vjeru u sebe, ali i da im otvori novi horizont spoznajnih mogućnosti osobnog razvoja, a jednako tako i kompanije za koju menadžer [...]
Vas Komentar