RSS

Problematika donošenja strateških odluka

Fri, Aug 21, 2009

ePoslovanje

Problematika donošenja strateških odluka

Kako donijeti odluku o spajanju dviju kompanija, koja ne samo da bi promijenila njihove smjerove, već i redefinirala cijelu industriju? Svakako teško, no ne i nemoguće. Uglavnom su dva ključna faktora u donošenju svake, pa tako i ovakve odluke – informacije i vrijeme. Često je informacija puno, a vremena malo, zapravo premalo da bi se sve informacije obradile, procijenili mogući ishodi i kvantificirali rizici. Takvu odluku ne donosi jedna osoba, već grupa ljudi, no s obzirom da oni predstavljaju različite odjele, često na iste probleme gledaju iz svoje perspektive, ne uzimajući u obzir globalnu perspektivu.

Odluka koja se u takvim uvjetima donese stoga može biti pristrana ili neracionalna, uslijed pritisaka sa strana ili rokova. Posljedice mogu biti uništavajuće za kompaniju. Opisani uvjeti svakako nisu idealni za donošenje kvalitetnih strateških odluka, koje zahtijevaju objektivne podatke i razumno poslovno prosuđivanje. Usprkos golemim resursima koje korporacije pridjeljuju strateškom planiranju i drugim procesima donošenja odluka, menadžeri vrlo često moraju donijeti odluke koje se ne mogu olakšati izvještajima ili proračunima. U tim se situacijama najviše vjeruje prosudbi bliskih suradnika.

Strateške odluke nije nikada jednostavno donijeti, a glavni uzrok pogrešnih odluka su ljudski nedostaci. U biheviorističkoj je ekonomiji poznato da univerzalne ljudske predrasude, poput prevelikog optimizma u pogledu uspjeha, mogu utjecati na strateške odluke. Takve su odluke također osjetljive i na problem principala i agenta: zaposlenici čiji su poticaji u nesrazmjeru s interesima kompanije počinju se ponašati varljivo. Većina je korporacija svjesna ovih nedostataka, no malo njih razumije da problem odnosa principala i agenta često nakuplja kognitivne nesavršenosti koje mogu uzrokovati opasne uzorke ponašanja unutar kompanije.

-

Što učiniti?

Moguća su dva pristupa uklanjanja ili izbjegavanja takvih uzoraka. Prvo, menadžeri moraju postati svjesniji kako predrasude mogu utjecati na njihovo odlučivanje. Drugo, kompanije mogu analizirati način na koji se donose odluke i ugraditi zaštitne mehanizme u formalni proces donošenja odluka i korporativnu kulturu.

Ocjena 4.00 od 5
, , ,

Autor teksta:

Marko Lackovic - ukupno napisanih 44 tekstova na eBizMags.

Dodiplomski studij završio je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, na kojem je stekao magistarsku i doktorsku titulu sa specijalizacijom u području telekomunikacija i informatike. Također je završio poslijediplomski MBA studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, pri čemu su mu glavni interesi bili strateški menadžment, te menadžment znanja. Svoju istraživačku karijeru započeo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu i na Swiss Federal Institute of Technology (EPFL) u Švicarskoj, a stečena znanja primjenjuje u R&D centru kompanije Ericsson Nikola Tesla d.d. u Zagrebu. Karijeru nastavlja na menadžerskim pozicijama kao voditelj prodaje u kompaniji Huawei Technologies d.o.o., te direktor prodaje u firmi Atento d.o.o. Sudjelovao je u nekoliko istraživačkih projekata Europske unije, te je napisao preko 30 znanstvenih radova. www.markolackovic.com Nadalje, suvlasnik je prvog Internet magazina u JIE regiji s područja e-poslovanja www.eBizMags.com

Kontaktiraj autora

2 Komentari za ovaj tekst

  1. Zoltan komentira:

    Strateške odluke ubacuje STRATEGA. Prvo pitanje jeste: Tko je stratega?

  2. Marko Lackovic komentira:

    Odgovor na ovo pitanje je teško dati u općenitom slučaju, s obzirom
    da na njega imaju značajan utjecaj parametri poput veličine poduzeća,
    njegova organizacija, kultura ili područje rada. U svakom slučaju
    donošenje strateških odluka je najčešće vezano uz top menadžment i
    uprave. Analizirajući kontekst donošenja takvih odluka, možemo reći da
    se u velikom broju slučajeva radi o odabiru između nekoliko
    alternativa vezanih uz područje u kojem treba donijeti odluku,
    primjerice uvođenja novog proizvoda ili rasta poduzeća kupnjom drugog
    poduzeća. Dane alternative predstavljaju analize scenarija pojedinih
    slučajeva i njihove usporedbe u odnosu na postavljene kontrolne točke,
    najčešće vezane uz očekivanja investitora ili tržište. “Kreativnost”
    donošenja takvih odluka sevdena je na “best practice” scenarije i
    analitičke modele koji kvantificiraju svaku od odluka. U tom kontekstu
    sam donositelj odluke značajno ovisi o procesu koji je prethodio samoj
    odluci. Postavlja se pitanje koja je uloga donositelja odluke i u fazi
    samog postavljanja strateškog problema koji se mora riješiti. Tu
    dolazimo u domenu kreativnosti, gdje potencijalno figuriraju radikalne
    i nekonvencionalne ideje. Tu svakako nije teren prethnodno spomenutih
    odabiratelji opcija, već nekih neimenovanih “sublimatora” u strukturi
    firme koji mogu dati odgovor na pitanje “gdje smo sada?”, “gdje su
    drugi?” i “što da radimo da dođemo ispred njih?” (ili već što je
    planirano). Radi se tek o ulazu u spomenuti proces evaluiranja opcija.
    Teško je reći tko su ti ljudi u organizacijskoj strukturi, ali
    vjerojatno menaju uz ime pozicije riječ “chief”. Možemo povući
    paralelu s poduzetnikom koji je po svom menatalitetu u stanovitoj
    diskrepanciji s menadžmentom u firmama. Identifikacija takvih
    zaposlenika, te delegiranje mandata donošenja strateških odluka na
    njih težak je zadatak koji većina poduzeća ne uspijeva uspješno
    obaviti, kupajući se u crvenom oceanu.

2 Trackbacks za ovaj tekst

  1. Poboljšajte odlučivanje | eBizMags Says:

    [...] Općenito govoreći najbolji način smanjenja prevelikog optimizma je poboljšanje okoline učenja stvaranjem učestale, brze i nedvosmislene povratne veze. U [...]

  2. Poslovne odluke: Što je izazov? | eBizMags Says:

    [...] upravo zbog sve većeg intenziteta poslovnih aktivnosti te sve šireg područja odgovornosti, postoje zamke u koje nemali broj puta upadaju i vrlo iskusni manageri a koje se manifestiraju kroz loše / krive [...]

Vas Komentar