Kako donijeti odluku o spajanju dviju kompanija, koja ne samo da bi promijenila njihove smjerove, već i redefinirala cijelu industriju? Svakako teško, no ne i nemoguće. Uglavnom su dva ključna faktora u donošenju svake, pa tako i ovakve odluke – informacije i vrijeme. Često je informacija puno, a vremena malo, zapravo premalo da bi se sve informacije obradile, procijenili mogući ishodi i kvantificirali rizici. Takvu odluku ne donosi jedna osoba, već grupa ljudi, no s obzirom da oni predstavljaju različite odjele, često na iste probleme gledaju iz svoje perspektive, ne uzimajući u obzir globalnu perspektivu.
Odluka koja se u takvim uvjetima donese stoga može biti pristrana ili neracionalna, uslijed pritisaka sa strana ili rokova. Posljedice mogu biti uništavajuće za kompaniju. Opisani uvjeti svakako nisu idealni za donošenje kvalitetnih strateških odluka, koje zahtijevaju objektivne podatke i razumno poslovno prosuđivanje. Usprkos golemim resursima koje korporacije pridjeljuju strateškom planiranju i drugim procesima donošenja odluka, menadžeri vrlo često moraju donijeti odluke koje se ne mogu olakšati izvještajima ili proračunima. U tim se situacijama najviše vjeruje prosudbi bliskih suradnika.
Strateške odluke nije nikada jednostavno donijeti, a glavni uzrok pogrešnih odluka su ljudski nedostaci. U biheviorističkoj je ekonomiji poznato da univerzalne ljudske predrasude, poput prevelikog optimizma u pogledu uspjeha, mogu utjecati na strateške odluke. Takve su odluke također osjetljive i na problem principala i agenta: zaposlenici čiji su poticaji u nesrazmjeru s interesima kompanije počinju se ponašati varljivo. Većina je korporacija svjesna ovih nedostataka, no malo njih razumije da problem odnosa principala i agenta često nakuplja kognitivne nesavršenosti koje mogu uzrokovati opasne uzorke ponašanja unutar kompanije.
-
Što učiniti?
Moguća su dva pristupa uklanjanja ili izbjegavanja takvih uzoraka. Prvo, menadžeri moraju postati svjesniji kako predrasude mogu utjecati na njihovo odlučivanje. Drugo, kompanije mogu analizirati način na koji se donose odluke i ugraditi zaštitne mehanizme u formalni proces donošenja odluka i korporativnu kulturu.
December 30th, 2009 at 08:00
Strateške odluke ubacuje STRATEGA. Prvo pitanje jeste: Tko je stratega?
January 1st, 2010 at 19:38
Odgovor na ovo pitanje je teško dati u općenitom slučaju, s obzirom
da na njega imaju značajan utjecaj parametri poput veličine poduzeća,
njegova organizacija, kultura ili područje rada. U svakom slučaju
donošenje strateških odluka je najčešće vezano uz top menadžment i
uprave. Analizirajući kontekst donošenja takvih odluka, možemo reći da
se u velikom broju slučajeva radi o odabiru između nekoliko
alternativa vezanih uz područje u kojem treba donijeti odluku,
primjerice uvođenja novog proizvoda ili rasta poduzeća kupnjom drugog
poduzeća. Dane alternative predstavljaju analize scenarija pojedinih
slučajeva i njihove usporedbe u odnosu na postavljene kontrolne točke,
najčešće vezane uz očekivanja investitora ili tržište. “Kreativnost”
donošenja takvih odluka sevdena je na “best practice” scenarije i
analitičke modele koji kvantificiraju svaku od odluka. U tom kontekstu
sam donositelj odluke značajno ovisi o procesu koji je prethodio samoj
odluci. Postavlja se pitanje koja je uloga donositelja odluke i u fazi
samog postavljanja strateškog problema koji se mora riješiti. Tu
dolazimo u domenu kreativnosti, gdje potencijalno figuriraju radikalne
i nekonvencionalne ideje. Tu svakako nije teren prethnodno spomenutih
odabiratelji opcija, već nekih neimenovanih “sublimatora” u strukturi
firme koji mogu dati odgovor na pitanje “gdje smo sada?”, “gdje su
drugi?” i “što da radimo da dođemo ispred njih?” (ili već što je
planirano). Radi se tek o ulazu u spomenuti proces evaluiranja opcija.
Teško je reći tko su ti ljudi u organizacijskoj strukturi, ali
vjerojatno menaju uz ime pozicije riječ “chief”. Možemo povući
paralelu s poduzetnikom koji je po svom menatalitetu u stanovitoj
diskrepanciji s menadžmentom u firmama. Identifikacija takvih
zaposlenika, te delegiranje mandata donošenja strateških odluka na
njih težak je zadatak koji većina poduzeća ne uspijeva uspješno
obaviti, kupajući se u crvenom oceanu.