eBizMags

Najranija ekonomska škola bila je merkantilistička. Zasnivala se na ideji da se bogatstvo države mjeri u količini plemenitog metala koju ta država posjeduje. Bogatija država znači veću količinu akumuliranog zlata. Da bi se to ostvarilo potrebno je osigurati uvoz jeftinih sirovina i povećati izvoz finalnih proizvoda. Malim uvozom i velikim izvozom povećava se platna bilanca. Slušajući današnje političko-ekonomske argumente, većina političara otkrila bi u sebi merkantilistu.

-

Apsolutna prednost

No, da li je merkantilistička teorija bila pogrešna? Krajem 1770. g. Adam Smith objavio je knjigu Bogatstvo naroda koja je poljuljala temelje merkantilizma. Tvrdio je da bogatstvo leži u korisnom radu koji stvara određene prometne vrijednosti. Na primjer, prednost Etiopije leži u proizvodnji kave, Čile je vodeći proizvođač bakra, Danska ima povijesni značaj u proizvodnji slanine i drugih proizvoda od svinjetine…

Za ilustraciju njegove teorije uzmimo dvije zemlje i troškove proizvodnje u oba slučaja. U zemlji A radniku je potrebno 2 sata da proizvede računalo, a u državi B za to mu je potrebno čak 8 sati. Lako je zaključiti koja zemlja ima apsolutnu prednost. Dok, s druge strane, u državi B, radniku je potrebno 4 sata da proizvede tonu čipsa, a u državi A za to mu treba 6 sati.

Prema Adamu Smithu obje će zemlje imati korist od trgovine ako će se država A specijalizirati za proizvodnju računala, a država B u proizvodnji čipsa. Različito mišljenju merkantilista, država B će svejedno prosperirati proizvodnjom relativno jednostavnog proizvoda – čipsa.

Da bi se zemlje obogatile, moraju se okrenuti međunarodnoj trgovini, a time i međunarodnoj konkurenciji. Svjesni smo da će zemlje lobirati za svoje proizvođače i tako će se u zemlji A štiti proizvođači čipsa ograničenim uvozom čipsa iz države B, a u državi B će se na isti način štititi domaći proizvođači računala.

-

Adam Smith – info

Adam Smith (Kirckcaldy, 5. lipnja 1723. – Edinburgh, 17. srpnja 1790.), škotski ekonomist i etičar. U svom djelu „Bogatstvo naroda“ objavljenom 1776. godine unio je nove ideje kojima je isticana prirodna sloboda pojedinaca. Taj liberalizam koji je zagovarao bio je potpuna suprotnost državnoj kontroli koju su zagovarali merkantilisti.

Uz Davida Ricarda najpoznatiji je predstavnik engleske klasične političke ekonomije. Smith drži da pravo bogatstvo ne leži u novcu, kako su tvrdili merkantelisti, nego u korisnomu radu, radu koji stvara prometne vrijednosti. Izraziti je pristalica ekonomskoga liberalizma , koji prihvaća i razvija teoriju radne vrijednosti, iako smatra da ona vrijedi samo za pretkapitalističku privredu.

Adam Smith izučava unutarnju povezanost ekonomskih kategorija, ali bez obzira na njegove duboke analize pojedinih etapa u kapitalističkoj proizvodnji, pokazuje nerazumijevanje za neke bitne karakteristike složenih oblika kapitalizma i njegovih imanentnih proturječnosti. Što razvoj kapitalizma postaje složeniji i suprotnosti oštrije, Smithova teorija postaje sve više puki opis pojava i izražava sve više odnose u njihovu prividnom, vanjskom izgledu.