Online dostupnost softvera, obično nazivana i softver kao usluga, dugo je bila priželjkivana od strane korisnika. Koncept je vrlo jednostavan – umjesto kupovanja licenci za neku aplikaciju poput ERP (Enterprise Resource Planning) ili CRM (Customer Relationship Management) aplikacija i instaliranja tih aplikacija na pojedinačna računala, aplikacije bi se nalazile na serveru kompanije koja ih proizvodi i prodaje. Na taj se način omogućuje veća fleksibilnost u promjeni proizvođača softvera i jednostavnije održavanje. Tu su nišu do sada vrlo često zanemarivali veliki proizvođači softvera, dok su uglavnom mali proizvođači pokrivali ovaj tržišni segment. Danas se situacija mijenja, poglavito zbog naglo rasta popularnosti Web 2.0 koncepta.
Takav stav proizvođača softvera je razumljiv jer prva generacija online softvera u kasnim 1990-tima nije uspjela zadovoljiti očekivanja poslovnih korisnika u pogledu raspoloživosti i kvalitete. Prema izvještaju IDC-a oko 10% tržišta poslovnog softvera će migrirati u online s početkom 2009. godine. Prema McKinsey istraživanju prihodi kompanija čiji je glavni posao softver kao usluga porastao je s 295 milijuna dolara u 2002. godini na 485 milijuna dolara u 2005. godini, odnosno 18%, što je više u odnosu na indeks cijele industrije. Također je kod poslovnih kupaca došlo do vrlo velikog povećanja pozornosti prema online softveru. U takvom poslovnom modelu korisnik više ne kupuje ugovor o licencama za instalaciju aplikacije na vlastitim računalima, već licence za korištenje aplikacija na serverima proizvođača.
Nekoliko faktora snažno utječe na rast online softvera. Novi modeli dizajna i raspoloživosti softvera dozvoljavaju da se puno više instanci aplikacije pokreće u zajedničkoj okolini, tako da proizvođači sada mogu efikasno dijeliti jednu aplikaciju među stotinama kupaca, što je značajno poboljšanje u odnosu na tradicionalni klijent – server model. S druge strane padaju cijene komunikacijskog kapaciteta čime kapacitet dovoljan za normalan rad zahtjevnijih aplikacija postaje pristupačniji mnogim kupcima. Mnogi su kupci također frustrirani tradicionalnim procesom kupnje licenci, plaćanja održavanja i nadogradnji, te žele model u kojem bi plaćali mjesečno proizvođaču softvera što bi olakšalo u ubrzalo promjenu proizvođača ukoliko ne bi bili zadovoljni s nekim proizvođačem.
Premda postoji značajna razlika u profitabilnosti proizvođača online softvera i onih tradicionalnih proizvođača softvera, ta je razlika uglavnom uzrokovana zbog manjeg obima poslovanja. Na to će svakako utjecati šire prihvaćanje online softvera. Margine velikih softverskih kompanija poput Microsofta kreću se oko 25%, dok su margine kompanija s dobiti manjom od 1.2 milijardi dolara oko 14% što se približava marginama kompanija koje su usredotočene na online softver. Tradicionalni proizvođači softvera će vrlo brzo osjetiti da su im pozicije ugrožene ukoliko ne prihvate novi poslovni model kao sastavni dio poslovanja, te se ne prilagode novim uvjetima usluga i prodaje.
-

Rastući potencijal
Prvi val prihvaćanja softvera kao usluge prisutan je nekoliko godina. Kompanije su prihvatile novu tehnologiju za aplikacije koje nisu kritične, koje zahtijevaju relativno nisku sigurnost podataka i privatnosti, koje imaju distribuiranu bazu korisnika, te zahtijevaju nisku integraciju s ostalim aplikacijama i razinu prilagodbe. Sljedeći val aplikacija uključit će transakcije između kupaca i dobavljača, uključujući nabavu, logistiku i upravljanje procesima nabave. U trećem će se koraku aplikacije približiti kritičnim funkcijama poslovanja. Sve online aplikacije imaju za cilj repliciranje funkcionalnosti aplikacija koje su trenutno instalirane lokalno, dok je sljedeći evolucijski korak izrada online aplikacija koje će koristiti sve prednosti novog okružja, te će integrirati funkcionalnosti mnogih postojećih aplikacija.
Proizvođači softvera koji se pomiču s tradicionalnog modela licenci prema softveru kao usluzi moraju posebno voditi računa o postojećim korisnicima. Kompanije koje su primjerice kupile licence za nove verzije i održavanje softvera na dulje vrijeme zahtijevat će povlaštenu cijenu u novom modelu. Drugi kupci mogu biti toliko zadovoljni s postojećim modelom da će htjeti zamijeniti proizvođača samo ako to bude besplatno. Proizvođači softvera također moraju voditi računa i o R&D troškovima, jer će možda biti potrebno voditi dvostruke operacije s obzirom da neće svi korisnici softvera prijeći na online inačice istodobno.


0 Komentari za ovaj tekst
2 Trackbacks za ovaj tekst
January 16th, 2009 at 08:05
[...] troškova za softver kao uslugu također se razlikuje od tradicionalnog softvera. Tako primjerice proizvođači softvera kao usluge [...]
February 2nd, 2009 at 07:48
[...] modelu dostave softvera kao usluge mora doći do prilagodbe prodajnih i marketinških funkcija u odnosu na kompanije koje su u fokusu [...]
Vas Komentar