RSS

Ajax nam je bio godinama pred nosom

Tue, Nov 25, 2008

eTrziste

Ajax nam je bio godinama pred nosom

Tehnologije za razvoj web aplikacija bile su dostupne i prije Ajaxa, a programeri su ih koristili već godinama. Premda su svi sastojci potrebni za izradu interaktivnih web aplikacija programerskoj zajednici godinama bili pred nosom, trebalo je neko vrijeme da se shvati kakvu moć donosi kombinacija međusobno nezavisnih tehnologija. Priča o Ajaxu započinje, vjerovali ili ne, Microsoftom koji je dao prvi impuls razvoj interaktivnih web aplikacija, a završila jednim Jesseom Jamesom Garrettom koji je skovao termin Ajax kako bi njegovi klijenti lakše razmjeli o čemu priča.

Termin Ajax prvi je u veljači 2005. godine upotrijebio projektant informacijskih sustava i utemeljitelj tvrtke Adaptive Path Jesse James Garrett. On je osmislio pojam Ajax kako bi u prezentacijama za svoje klijente lakše imenovao više povezanih web tehnologija koje omogućuju izradu interkativnih web aplikacija. Premda su softverske tehnologije za izradu web aplikacija službeno nazvane Ajax 2005. godine, njihova preteča zapravo je začeta desetljeće ranije kada je Microsoft počeo razvoj Remote Scripting tehnologije. Uvođenjem IFRAME i LAYER elementa u specifikaciju HTML-a omogućeno je kreiranje prvih rudimentarnih web aplikacija. Prve jasne obrise Ajax dobiva 2003. godine kada je na siteu za programere Netscape Evangelism objavljen članak u kojem se izlaže ideja da se “sva navigacija na siteu odvija na jednoj stranici, poput korisničkog sučelja tipične aplikacije koju korisnik lokalno izvodi na svome računalu”. Kasnije je programerska zajednica razvila univerzalne programerske tehnike koje i danas čine osnovne postavke Ajaxa, a u određenoj mjeri pomogle su i preporuke W3C konzorcija. Premda je Ajax godinama razvijalo više zainteresiranih strana, danas je on čvrsto i nedvosmisleno definiran jer je riječ o tehnologiji koja se nije razvijala od nule, već se uglavnom temelji na postojećim web tehnologijama koje su programeri koristili godinama.

Programerske tehnike koje omogućuju asinkrono učitavanje sadržaja s web poslužitelja bez potrebe za ponovnim učitavanjem cijele stranice datiraju iz 1996. godine kada je Microsoft u sklopu Internet Explorera 3 predstavio IFRAME element i 1997. godine kada je u Netscapeu 4 predstavljen LAYER element (četvrta inačica Netscape browsera nikad nije ugledala svjetlo dana u korist razvoja Mozille, današnjeg Firefoxa). IFRAME i LAYER elementi koriste src atribut pomoću kojeg se može definirati bilo koji vanjski URL, a jednostavnim učitavanjem stranice s JavaScript programskim kodom koji mijenja trenutnu stranicu učitanu u browseru mogli su se postići prvi jednostavni efekti Ajax web aplikacije. Skup tehnologija na strani klijenta i poslužitelja koje su omogućavale kreiranje prvih web aplikacija okupljen je pod specifikacijom dinamičkog HTML-a (Dynamic DHTML – DHTML).

Osim DHTML tehnologija, Macromedijina Flash tehnologija za interaktivne online multimedijske prezentacija također je od četvrte inačice podržavala pozadinsko učitavanje XML i CSV datoteka s udaljenog poslužitelja, bez potrebe za ponovnim učitavanjem cijele stranice.

-

ajax

Priča o Ajaxu započinje, vjerovali ili ne, Microsoftom koji je dao prvi impuls razvoj interaktivnih web aplikacija, a završila jednim Jesseom Jamesom Garrettom koji je skovao termin Ajax kako bi njegovi klijenti lakše razumjeli o čemu priča.

Microsoftova Remote Scripting tehnologija predstavljena 1998. godine predstavljala je elegantnu zamjenu za spomenute tehnike koje su se dotad koristile za izadu rudimentarnih web aplikacija. U to vrijeme Remote Scripting tehnologija bila je revolucionarna jer je programerima po prvi puta omogućavala kreiranje programskih skripti koje se izvode u lokalnom okruženju browsera, a mogu razmjenjivati informacije s web poslužiteljem. Učitavanje podataka s poslužitelja kod Remote Scripting tehnologije izvodi se putem Java programskog apleta koji se izvodi na poslužitelju i s kojim na strani klijenta komunicira JavaScript programska skripta. Ta je tehnika besprijekorno funcionirala na Internet Exploreru 4 i Netscape Navigatoru 4. Kasnije je Microsoft u Internet Exploreru 5 definirao XMLHttpRequest objekt i prvi je iskoristio njegove potencijale u popularnoj web aplikaciji Outlook Web Access predsatvljenoj u paketu Microsoft Exchange Server 2000. Outlook Web Access omogućavao je tada revolucionaran pristup email korisničkom računu na Exchange poslužitelju izravno iz browsera, s korisničkim sučeljem do najsitnijih identičnom Outlook aplikaciji.

Zajednica web programera ispočetka je putem newsgrupe microsoft.public.scripting.remote, a kasnije putem blogova, zajedničkim naporima razvila niz programerskih tehnika koje na svim browserima daju konzistente rezultate prilikom udaljenog izvođenja programskih skripti. Tako je 2002. godine zajednica modificirala Microsoftov Remote Scripting kako bi korištenje Java programskog apleta zamijenila XMLHttpRequest pozivima. U 2003. godini uslijedili su Remote Scripting frameworki, poput ARSCIF, a potom je Microsoft u ASP.NET-u predstavio Callbacks funkcionalnost.

Pored svega nabrojanog, World Wide Web Consortium objavio je nekoliko preporuka za dinamičku komunikaciju između poslužitelja i klijenta, no tek nekoliko predloženih preporuka je danas dobro podržano, kao što su:

  • objektni element definiran u HTML 4 specifikaciji za umetanje poizvoljnih tipova sadržaja unutar dokumenata, koji je zamijenio inline frameove iz XHTML 1.1 specifikacije
  • specifikacije treće razine za spremanje i učitavanje unutar objektnog modela dokumenta (Document Object Model – DOM)
Ocjena 4.33 od 5
, , , , ,

Autor teksta:

eBizMags - ukupno napisanih 269 tekstova na eBizMags.

Svi autori - Što je eBizMags?

Kontaktiraj autora

Vas Komentar