Bilo bi dobro moći odgovoriti na pitanje tipa; Od čega se Web 2.0 sastoji? Međutim, efikasno i jednoznačno odgovoriti naprosto nije moguće pošto se gotovo na mjesečnoj osnovi pojavljuju novi tipovi koji dijele postojeće Web 2.0 koncepte.
Ono što možemo je dati kratak popis osnovnih tipova Web 2.0 aplikacija koje su već uzele maha u široj primjeni:
- blogovi (skraćenica od Web logs) – online dnevnici koji su često distribuirani svojim čitateljima putem RSS-a.
- kolektivna inteligencija – odnosi se na bilo kakav sustav koji koristi ekspertizu grupe, a ne pojedinca da bi donosio odluke. Tehnologije koje doprinose kolektivnoj inteligenciji uključuju kolaborativno oglašavanje i zajedničke baze podataka za dijeljenje znanja.
- mash-ups – agregacije sadržaja iz različitih online izvora da bi se stvorila nova usluga. Primjer može biti program koji uzima listu stanova za iznajmljivanje s jedne Web stranice i prikazuje njihovu lokaciju koristeći uslugu Google Maps.
- peer-to-peer umrežavanje (P2P) – tehnika za efikasno dijeljenje datoteka (muzika, video ili tekst) preko Interneta ili unutar zatvorene skupine korisnika. Za razliku od tradicionalne metode pohranjivanja datoteka na jednom računalu koje može postati usko grlo ako ga više ljudi koristi istovremeno, P2P distribuira datoteke preko mnogo računala, koji najčešće pripadaju samim korisnicima. Neki od sustava dohvaćaju datoteke tako da ih slažu od dijelova s mnogih računala.
- podcast – audio ili video zapisi – multimedijalni oblik bloga ili nekog drugog sadržaja. Najčešće su distribuirani kroz agregator poput iTunes.
- RSS (Really Simple Syndication) – omogućuje korisnicima da se pretplate na vijesti, blogove, podcaste ili druge informacije.
- socijalno umrežavanje – odnosi se na sustave koji dozvoljavaju korisnicima određenog sitea da saznaju više o sposobnostima, talentima, znanju ili željama drugih ljudi. Komercijalni primjeri uključuju Facebook i LinkedIn. Neke kompanije interno koriste ove sustave da bi identificirale eksperte.
- Web servisi – softverski sustavi koji pojednostavljuju automatsku komunikaciju između različitih sustava da bi se prenijela informacija ili obavile transakcije. Primjerice dobavljači i prodavači mogu koristiti Web usluge da bi komunicirali preko Interneta i automatski osvježavali inventar.
- Wiki – primjerice Wikipedia, sustavi za kolaborativno objavljivanje. Dozvoljavaju mnogim autorima da doprinesu online dokumentima ili diskusiji.
-
Web 2.0 kjučni aspekti
- Web i svi uređaji spojeni na Web čine jednu globalnu platformu ponovno iskoristivih usluga i podataka
- korištenje podataka i njihovo kombiniranje iz različitih izvora, posebice podataka koje su stvorili korisnici
- stalno i neprimjetno osvježavanje softvera i podataka
- bogata i interaktivna korisnička sučelja
- arhitektura sudjelovanja koja potiče korisnike da stvaraju vlastiti sadržaj
- vlasništvo podataka je kod korisnika
Korisnici su postali ujedno i izvor i konzument sadržaja, čime se stvara velika vrijednost. Preduvjet takvog procesa je da se kontrola nad sadržajem prepusti upravo korisnicima.
Vas Komentar