eBizMags

Suvremeni se telekom operatori suočavaju s padom zarade od tradicionalne komunikacijske usluge. Mobilni dio poslovanja još nekako izvlači poslovanje u pozitivu, no fiksni je dio već dugo vremena u problemima. Do prije nekoliko godina svi su upirali prstom u proizvođače opreme kao glavne prepreke daljnjeg razvoja telekomunikacijskih usluga, ali i povećanja profita telekom operatora. Tada je kapacitet bio jedina preprekom rasta i razvoja, s obzirom na nagli rast Internet prometa i povećanje složenosti Internet usluga, a time i kapaciteta koje su zahtijevale.

Jasno je da su se te Internet usluge mahom svodile na složenije Internet stranice koje su bile bogate multimedijalnim sadržajima, a ako se u obzir uzme sve veći broj Internet korisnika jasno je da je glad za kapacitetom bila neutaživa. Nekako je nakon dot com bubble bursta i smanjenja ulaganja u telekomunikacije čitav problem utihnuo. Zapravo je čitava priča postala normalna, jer se rast i dalje nastavio, a penetracija Interneta povećavala.

Ulaganja operatora svela su se na pristupni i agregacijski dio kod fiksnih operatora, odnosno pristupni i jezgreni dio kod mobilnih operatora. Te su investicije bile usmjerene na podržavanje rastućeg podatkovnog prometa. Usluga koju telekom operatori prodaju je međutim ostala vrlo slična, te je evoluirala samo u pogledu kapaciteta, s obzirom da su dial-up modeme na parici zamjenili ADSL modemi, a jednostavne 2G telefone orijentirane prvo govoru, a zatim i SMS usluzi, nešto složeniji 3G telefoni ili dlanovnici koji su podržavali i podatkovnu uslugu. Ponuda telekom operatora se stoga nije značajno promijenila, jer je kapacitet, odnosno veza s mrežom i dalje bila jedino što prodaju i što može prodati baš njihov priključak.

Jedan od načina poboljšavanja profitabilnosti telekom operatora je uvođenje drugačijeg poslovnog modela. Jedan od prijedloga koji je posebno aktualan u posljednje vrijeme je dvostrano tržište (two-sided market). U tom modelu telekom operator postaje na neki način digitalni posrednik između ponuđača sadržaja ili usluge i krajnjeg korisnika. Dvostrani modeli su u teoriji vrlo jednostavni i zasnivaju se na interakcije dvije strane tržišta koje nikada ne moraju biti u izravnom kontaktu. Na taj način primjerice funkcionira tržište dionica ili maloprodaja. Nova komponenta u tom odnosu je cijena korištenja usluga samog posrednika između dvije strane, od kojih je jedna obično kupac, a druga prodavatelj odnosno ponuđač.

Danas telekom operatori ne funkcioniraju na taj način, s obzirom da se njihovo poslovanje temelji na kupovini opreme i usluga od proizvođača, da bi onda usluge, uglavnom komunikacijske, korištenjem te opreme ponudili krajnjem korisniku. To je tipično jednostrano tržište u kojem telekom operator nije posrednik, već ponuđač. Pojednostavljeno govoreći, da bi se ponudila telefonska usluga, telekom operator mora kupiti opremu koja takvu komunikaciju može podržati, integrirati ju u svoju mrežu i onda takvu uslugu prodati. U zadnje vrijeme razvojem novih tehnologija poput IPTV-a dolazimo polako do dvostranih modela, koji tek trebaju dostići svoju zrelost u narednom razdoblju.

-

Obilježja

Neka od osnovnih obilježja dvostranih modela uključuju:

1. povezivanje dvije strane tržišta i omogućavanje poslovanja među njima,

2. stvaranje nove ponude za kupce na temelju sadržaja prodavatelja i usluga platforme,

3. koordinacija zahtijeva i dijeljenje troškova.

Neki dvostrani modeli koji su se pojavili u posljednje vrijeme digli su puno prašine zbog mogućnosti da ponuđač i kupac budu u sprezi, poput Microsoftove Windows platforme, ili banaka koje izdaju i prihvaćaju kreditne kartice. Postavlja se pitanje da li su takvi poslovni modeli u općem interesu, s obzirom na njihov utjecaj na trendove korištenja preko podcjenjivanja ili precjenjivanja svojih usluga.

Jasno je da ne postoji granica između jednostranih i dvostranih modela, već su mogući i neki oblici prijelaznih stanja. U sivoj zoni se prema nekim interpretacijama nalaze upravo i telekom operatori, jer oni nisu karakteristični jednostrani kupci koji prvo kupuju opremu, a zatim ju prodaju korisniku. Telekom operatori na temelju te opreme stvaraju novu vrijednost, jer ju prvo prilagođavaju i integriraju u svoju mrežu, te na temelju toga nude uslugu korisniku.