eBizMags

Razlika između menadžmenta znanja i poslovne inteligencije nije strogo definirana i razlikuje se između brojnih izvora s obzirom da su u posljednje vrijeme oba pojma postala vrlo popularna u poslovnom i informatičkom svijetu. Ipak osjeti se podjela koja menadžment znanja veže više uz teoriju organizacije i upravljanja, dok se poslovna inteligencija veže uz softver koji se koristi kao potpora odlučivanju.

Poslovna se inteligencija može definirati na dva temeljna načina vezana uz upotrebu riječi inteligencija. Prva i rjeđa definicija odnosi se na kapacitet ljudske inteligencije koja se koristi u poslovnim aktivnostima. U tom je pogledu poslovna inteligencija područje istraživanja kognitivnih znanosti i umjetne inteligencije.

Druga definicija odnosi se na inteligenciju kao informaciju cijenjenu zbog njezine važnosti. Radi se o ekspertnoj informaciji, znanju ili tehnologiji koje pridonose efikasnosti upravljanja u organizaciji ili nekoj pojedinačnoj poslovnoj djelatnosti. Ova druga definicija je uglavnom svojstvena informatičkoj djelatnosti iz koje je i potekla. U tom je smislu poslovna inteligencija široka kategorija koja uključuje aplikacije i tehnologije za prikupljanje i analiziranje podataka da bi se pomoglo donositeljima odluka da što efikasnije donesu odluke. Poslovna inteligencija stoga pretpostavlja posjedovanje cjelovitog znanja o svim faktorima koji utječu na poslovanje. Poslovna se inteligencija ne podudara s kompetitivnom inteligencijom koja je zasebna poslovna disciplina.

Poslovna inteligencija ipak omogućuje donošenje boljih poslovnih odluka i tako može predstavljati kompetitivnu prednost, posebice kad se radi o ekstrapoliranju informacija iz indikatora u vanjskoj okolini na temelju kojih se mogu izraditi točne prognoze o trendovima tržišta ili ekonomskim uvjetima. Osnovni je cilj poslovne inteligencije stoga poboljšanje relevantnosti i kvalitete informacije koje su osnova brzom odgovoru čestim promjenama u poslovnoj okolini.

(Tzu, 2002) tvrdi da je za pobjedu u ratu neophodno puno znanje o vlastitim snagama i nedostacima, kao i o neprijateljevim snagama i nedostacima.

Neke škole misli povlače paralele između poslovanja i rata posebice u sljedećim područjima:

• prikupljanje podataka

• razlučivanje uzoraka i značenja podataka (stvaranje informacija)

• odgovor na dobivenu informaciju

Količina podataka u poslovanju počela je rasti s automatizacijom obrade izvora podataka i njihovog dijeljenja. Softverska rješenja koja spadaju u domenu poslovne inteligencije najčešće uključuju rudarenje podataka, analizu i stvaranje izvještaja. Poslovna inteligencija često koristi KPI (Key Performance Indicators) da bi ocijenila trenutno stanje poslovanje i odredila budući tijek aktivnosti.

Postoji mnogo diskusije oko razlike menadžmenta znanja i poslovne inteligencije. Gartner definira poslovnu inteligenciju kao skup tehnologija koje prikupljaju i analiziraju podatke da bi se poboljšalo donošenje odluka. Inteligencija je pritom definirana kao otkrivanje i objašnjenje skrivenih, inherentnih ili poslovno važnih konteksta u velikoj količini poslovnih i ekonomskih podataka (Hameed, 2004). S druge strane menadžment znanja se opisuje kao proces pronalaženja, odabira, pročišćavanja i predstavljanja informacija na način koji poboljšava razumijevanje zaposlenih u nekom određenom interesnom području. Menadžment znanja pomaže organizacijama da steknu uvid i razumijevanje iz svog vlastitog iskustva (Hameed, 2004). Lako je izvesti zaključak da je znanje integralna komponenta poslovne inteligencije i donošenja odluka.

(McKnight, 2002) klasificira menadžment znanja kao dio poslovne inteligencije. Prema njemu je menadžment znanja interni dio poslovne inteligencije u organizaciji koji omogućuje dijeljenje informacija među zaposlenicima o tome kako efikasno obavljati funkcije u organizaciji. U tom slučaju znanjem upravljaju tehnike poslovne inteligencije. (Haimila, 2001) se slaže da je menadžment znanja pomoćno sredstvo poslovne inteligencije. (Marco, 2002) odlazi korak dalje i tvrdi da nijedno rješenje menadžmenta znanja ne može postojati bez repozitorija metapodataka koji je produkt poslovne inteligencije. Poslovna je inteligencija stoga temelj rješenja menadžmenta znanja jer omogućuje tehničko rješenje koje prikuplja, pohranjuje, analizira i diseminira znanje. (Cook i Cook, 2002) naglašavaju činjenicu da mnogi pristupi zanemaruju činjenicu da menadžment znanja i poslovna inteligencija imaju korijene u predsoftversko doba u teorijama menadžmenta. Prema njima je glavna prednost poslovne inteligencije omogućavanje organizacijama da dođu do brzih i snažnih pomagala za pohranjivanje, pristupanje, modeliranje i analiziranje velike količine informacije o njihovim operacijama ili informacija iz vanjskih izvora.

-

Jedno od glavnih nedostataka poslovne inteligencije je nemogućnost integriranja nekvantitativnih podataka u skladišta podataka ili baze podataka, manjkavosti njihovih aplikacija za modeliranje i analizu te izradu izvještaja. Problem nastaje jer se softverski pristupi oslanjaju na numeričke podatke za ispitivanje i analizu cjelovitog poslovanja, a činjenica je da je velika većina poslovnih informacija nekvantitativna, a izvori su nestrukturirani ili polustrukturirani i time neprilagođeni zahtjevima za velikom strukturiranošću podataka koja je potrebna bazama podataka. Jedno od rješenja koje (Cook i Cook, 2002) predlažu je rudarenje teksta koje bi se trebalo integrirati s pomagalima poslovne inteligencije. Prema njima je ipak diskutabilno da li će poslovna inteligencija ikad omogućiti kompletno automatizirano strateško donošenje odluka u organizacijama, ali vjerojatno neće nikad zamijeniti ljudsku analizu koja dovodi do snažnijeg donošenja odluka.

Popis korisne literature na ovu temu pročitajte ovdje.