RSS

Upravljanje rizikom: Koliko ga se treba bojati u poslovanju?

Wed, Feb 25, 2009

ePoslovanje, eSigurnost, eTrziste

Upravljanje rizikom: Koliko ga se treba bojati u poslovanju?

Visoka koncentracija rizika nije nužno loša, jer njezina percepcija ovisi o sklonosti kompanije prema riziku. Problem nastaje jer mnoge kompanije nisu nikada donijele strategiju odnosa prema riziku. Formuliranje takve strategije je izuzetno bitno jer se ona odnosi na sve investicijske aktivnosti. Dobra strategija jasno određuje koje su vrste i koncentracije rizika prihvatljive za kompaniju, te koji povrat kompanije zahtijevaju za preuzimanje takvih rizika. Na taj način voditelji poslovnih jedinica mogu uskladiti svoje odluke sa smjernicama koje ima cjelokupna kompanija.

Strategiju rizika treba definirati vrhovni menadžment, no ona se najčešće donosi sporadično, nizom svakodnevnih poslovnih i financijskih odluka. Različiti menadžeri imaju različite sklonosti prema riziku, što može dovesti do stanja u kompaniji kojim se ne može lako upravljati. Stoga je nužno dijeljeno razumijevanje strategije rizika. Vještine koje postoje u kompaniji određuju vrstu rizika koju je kompanija spremna preuzeti. Nije uvijek slučaj da kompanije preuzimaju samo one rizike koje razumiju i kojima mogu upravljati. Tako su mnogi proizvođači telekomunikacijske opreme kreditirali svoje kupce bez dovoljnog poznavanja samog rizika koji postoji u kreditiranju što se kasnije tijekom sloma telekomunikacijske industrije odrazilo u njihovu poslovanju.

Jedan od pristupa definiranju razine razlika koju kompanija može preuzeti je odlučivanje koji se ciljani kreditni rejting želi, te razine rizika koju su spremni prihvatiti u odnosu na svoju strukturu kapitala. Kreditni rejting je prikladna mjera jer odražava vjerojatnost da se kompanija može nositi s nekim rizikom i ispunjavati svoje financijske dužnosti. Kreditni rejting će biti to niži što je veća razina rizika, te niža količina kapitala i budućih dobiti koje će moći apsorbirati takav rizik. Kompanije koje imaju kreditni rizik niži od željenog morati će smanjiti svoju izloženost riziku, ili dobaviti dodatni kapital koji bi trebao amortizirati rizike koje prihvaćaju. Očekivana razina povrata ovisit će o sklonosti prema riziku koji ima vrhovni menadžment. Kao minimum se uvijek zahtijeva da bi povrati trebali premašiti cijenu kapitala koja je potrebna za financiranje različitih rizika.

Kompanijska strategija rizika trebala bi biti testirana u različitim scenarijima. Toplinska mapa ukazuje da li se kompanija drži strategije, te implicira korektivne akcije.

-

Upravljanje rizikom

Cilj organizacije koja polaže pažnju upravljanju rizikom je da identificira, izmjeri i ocijeni rizik u svakoj poslovnoj jedinici, te da osigura konzistentni, integrirani pogled na rizik na razini cijele kompanije, pazeći da je zbroj profila rizika po poslovnim jedinicama u skladu sa strategijom rizika kompanije. Struktura upravljanja rizikom će varirati u odnosu na vrstu posla kompanije. U velikim korporacijama svaki će poslovni odjel trebati svoju funkciju upravljanja rizikom sa specijaliziranim znanjem. U manjim, integriranim kompanijama ta će funkcija biti na razini cijele kompanije.

Za uspješno je upravljanje rizikom potrebno osigurati sljedeća četiri elementa:

  • sposobni zaposlenici – menadžeri zaduženi za upravljanje rizikom, te menadžeri poslovnih jedinica moraju imati intelektualnu snagu da savjetuju menadžere, te osiguraju da se u svako odlučivanje unese element procjene rizika i analize povrata u odnosu na rizik. Na mjesto menadžera zaduženog za upravljanje rizikom potrebno je postaviti snažnu osobu koja izvještava izravno vrhovni menadžment, te se nalazi u istoj ravnini s menadžerima poslovnih jedinica.
  • podjela zaduženja – kompanije moraju razdvojiti zaposlenike koji određuju pravila odnosa prema riziku i nadziru usklađenost poslovanja s tim politikama od onih koji izravno upravljaju rizikom. Prodajno osoblje koje je motivirano jedino zaradom primjerice ne smije biti uključeno u određivanje razine sklonosti kompanije prema riziku.
  • jasna pojedinačna zaduženja – funkcija upravljanja rizikom zahtijeva jasan opis posla, kao što su postavljanje, identifikacija i kontroliranje pravila odnosa prema riziku. Povezanosti odgovornosti također moraju biti definirane, posebice između funkcija upravljanja rizikom i poslovnih jedinica.
  • odgovornosti – upravljanje rizikom na razini kompanije ne razrješuje poslovne jedinice odgovornosti prema rizicima koje prihvaćaju. Poslovne jedinice najbolje razumiju svoje rizike i predstavljaju prvu liniju obrane protiv neracionalnog prihvaćanja rizika.
Ocjena 4.20 od 5
, , ,

Autor teksta:

Marko Lackovic - ukupno napisanih 44 tekstova na eBizMags.

Dodiplomski studij završio je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, na kojem je stekao magistarsku i doktorsku titulu sa specijalizacijom u području telekomunikacija i informatike. Također je završio poslijediplomski MBA studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, pri čemu su mu glavni interesi bili strateški menadžment, te menadžment znanja. Svoju istraživačku karijeru započeo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu i na Swiss Federal Institute of Technology (EPFL) u Švicarskoj, a stečena znanja primjenjuje u R&D centru kompanije Ericsson Nikola Tesla d.d. u Zagrebu. Karijeru nastavlja na menadžerskim pozicijama kao voditelj prodaje u kompaniji Huawei Technologies d.o.o., te direktor prodaje u firmi Atento d.o.o. Sudjelovao je u nekoliko istraživačkih projekata Europske unije, te je napisao preko 30 znanstvenih radova. www.markolackovic.com Nadalje, suvlasnik je prvog Internet magazina u JIE regiji s područja e-poslovanja www.eBizMags.com

Kontaktiraj autora

0 Komentari za ovaj tekst

1 Trackbacks za ovaj tekst

  1. Team Coaching: Kombinacija grupnog i individualnog rada je dobitna | eBizMags Says:

    [...] je u takvom razdoblju tranzicije u pravilu suočen sa velikim brojem izazova koji se često medjusobno ne podržavaju. Nova strategija i nove tehnologije rada iziskuju novu [...]

Vas Komentar