Jedan od najpoznatijih operativnih sustava ranog upozorenja je sustav temeljen na bilančnim indikatorima ranog upozorenja koji se izračunavaju iz podataka godišnjih financijskih izvještaja: bilance, računa dobiti i gubitka, te izvještaja o novčanom tijeku. Cilj izračunatih pokazatelja je prepoznati unutarnje slabosti poduzeća i negativan razvoj u poslovanju poduzeća. Jedan od najvećih izazova statističke metode analize poslovanja poduzeća je u odabiru prikladnih pokazatelja poslovanja.
Kao koncept za izbor ključnih pokazatelja u poslovanju poduzeća koji mogu pomoći menadžerima da na vrijeme zapaze rizike i spriječe njihovo djelovanje, može se primijeniti koncept predupravljačkih veličina. Likvidnost, ekonomičnost, rentabilnost i istraživanje i razvoj su veličine koje proizlaze iz tog koncepta. To su one analitičke veličine prema kojima se treba orijentirati da bi se pravodobno spoznale opasnosti za poslovanje poduzeća. Akutna opasnost za poduzeće odvija se u redoslijedu: likvidnost – uspjeh – potencijal uspjeha, a aktivno predusretanje opasnosti u suprotnom smjeru: potencijal uspjeha – uspjeh – likvidnost.
Pomoću hijerarhijskih veličina i odgovarajućih analitičkih mjerila ( likvidnost za financijsku stabilnost, ekonomičnost za uspjeh, rentabilnost za korištenje potencijala, istraživanje i razvoj za stvaranje potencijala ) može se prosuditi stupanj opasnosti, odnosno analizirati i dijagnosticirati poslovanje određenog poduzeća u onom dijelu koji se odnosi na kvantitativni aspekt, te na takvoj podlozi oblikovati mjere koje će pozitivno utjecati na njegov daljnji razvoj.
-
Rano prepoznavanje krize
Rano prepoznavanje krize odnosi se na identifikaciju signala koji upućuju na potencijalno ugrožavanje opstanka poduzeća. Osnovni pokazatelji, odnosno indikatori koji odražavaju simptome pojedinih faza krize su: gubitak tržišnog udjela, smanjenje rentabilnosti, smanjenje ekonomičnosti, insolventnost i nelikvidnost, te prezaduženost. Svi navedeni pokazatelji rentabilnosti, ekonomičnosti, likvidnosti i zaduženosti čine sustav bilančnih indikatora ranog upozorenja, koji ukazuju na stupnjevani prikaz kriznog razvoja. Zanemarivanje pada prometa vodi do pada rentabilnosti, a daljnje teškoće manifestiraju se u padu ekonomičnosti i ostvarivanju gubitka u poslovanju. Posljedica navedenog je prezaduženost poduzeća, koja bez hitnih mjera savladavanja krizne situacije, vodi do likvidacije poduzeća.
-
Budući se radi o jednom od prvih sustava ranog upozorenja, nameće se potreba prikaza i osnovnih ograničenja ovakvog pristupa ranog spoznavanja krize. Budući kao osnovnu podlogu sustav koristi financijske izvještaje, ograničenja se odnose na nedostatke tih izvještaja i njihovih pokazatelja:
• Bilanca ne prikazuje tržišnu cijenu, već knjigovodstvenu, povijesnu vrijednost sredstava, obveza i vlasničkog kapitala,
• Pojedine stavke bilance ovise o procjeni računovođe, te ne održavaju objektivnu vrijednost ili su čak izostavljene,
• Stavka “goodwill” koja odražava lojalnost kupaca i snagu pojedine marke poduzeća, ponekad se uopće ne prikazuje u bilanci,
• Račun dobiti i gubitka, kroz metode amortizacije, vođenje zaliha ili prikaz troškova, može iskriviti poslovni rezultat,
• Pokazatelji imaju određena ograničenja, posebice kada se uspoređuju različita poduzeća koja koriste različite računovodstvene metode.
Uz sva ograničenja, sustav ranog upozorenja temeljen na financijskim pokazateljima je jednostavan i lako primjenjiv model koji osigurava barem minimalno upozorenje na predstojeću krizu.
0 Komentari za ovaj tekst
1 Trackbacks za ovaj tekst
September 2nd, 2009 at 09:18
[...] informacijama. Jedan od najpoznatijih operativnih sustava ranog upozorenja je sustav temeljen na bilančnim indikatorima ranog upozorenja koji se izračunavaju iz periodičnih financijskih [...]
Vas Komentar